Odnos između alkohola i gihta poznat je još od drevnih vremena, kada se giht s pravom nazivan „kraljevskom bolešću“ zbog svoje povezanosti sa bogatom trpezom i konzumiranjem alkohola. Danas znamo da svaka vrsta alkohola značajno utiče na metabolizam i predstavlja jedan od najčešćih okidača za iznenadni i bolni akutni napad gihta. Razumevanje načina na koji alkohol deluje na nivo mokraćne kiseline ključno je za uspešnu kontrolu ove bolesti.
- Direktan okidač: Konzumacija alkohola podiže nivo mokraćne kiseline u krvi i drastično povećava rizik od napada.
- Pivo je najrizičnije: Zbog visoke koncentracije purina (specifično iz kvasca), pivo ima najsnažniji negativan efekat.
- Dehidratacija: Alkohol izaziva gubitak tečnosti iz organizma, što dodatno pogoduje taloženju kristala urata.
Kako alkohol utiče na giht i mokraćnu kiselinu?
Alkohol deluje na više frontova istovremeno, remetite prirodnu ravnotežu i sposobnost tela da se oslobodi viška toksina:
1. Povećava proizvodnju mokraćne kiseline
Kada jetra metaboliše alkohol, troše se određeni energetski molekuli (ATP), što za krajnji proizvod ima povećano stvaranje purina i njihovu brzu razgradnju u mokraćnu kiselinu.
2. Usporava izlučivanje preko bubrega
Bubrezi imaju zadatak da filtriraju višak urata iz krvi. Međutim, prisustvo alkohola u organizmu privremeno blokira ili usporava ovaj proces, zadržavajući mokraćnu kiselinu unutar krvotoka.
3. Izaziva dehidrataciju
Alkohol ima diuretsko dejstvo – podstiče češće mokrenje i gubitak vode. Smanjen volumen vode u organizmu drastično povećava koncentraciju mokraćne kiseline, olakšavajući njenu kristalizaciju u zglobovima.
Veoma je česta pojava da nakon večernje konzumacije alkohola (posebno u kombinaciji sa teškom i masnom hranom) dođe do naglog skoka mokraćne kiseline, tako da se pacijent probudi usred noći ili rano ujutro sa nepodnošljivim bolom i otokom u zglobovima.
Uticaj različitih vrsta alkohola na giht
Iako nijedan alkohol nije u potpunosti bezbedan za osobe sa povišenim uratima, neka pića nose znatno veći rizik od drugih:
| Vrsta pića | Nivo rizika | Zašto je rizično? |
|---|---|---|
| Pivo | Izuzetno visok | Pored alkohola, sadrži velike količine gimastih purina iz kvasca, što ga čini apsolutnim "neprijateljem" broju jedan za giht. |
| Žestoka pića (rakija, viski, votka) | Visok | Iako nemaju purine, visoki procenti alkohola drastično podižu dehidrataciju, blokiraju izlučivanje urata i brzo iniciraju napad. |
| Vino (crveno i belo) | Umeren do visok | Tradicionalno se smatralo manje rizičnim u manjim količinama, ali novije studije pokazuju da i vino u prevelikim porcijama može provocirati povišenje mokraćne kiseline. |
Da li je dozvoljeno "povremeno i u malim količinama"?
Vodeće reumatološke smernice preporučuju potpuno izbegavanje ili drastično ograničavanje unosa alkohola, naročito tokom perioda aktivne bolesti i čestih napada. Čak i mala količina alkohola može u roku od 24 sata izazvati skok urata i aktivirati upalni proces. Ukoliko je remisija stabilna, o eventualnom povremenom konzumiranju u simboličnim količinama uvek se treba posavetovati sa nadležnim lekarom.
FAQ – Giht i alkohol
Zaključak
Alkohol i giht su u direktnoj i neraskidivoj vezi. Bilo da je reč o pivu, žestokim pićima ili vinu, etanol i purini negativno utiču na funkciju bubrega i stvaranje mokraćne kiseline. Ukoliko želite da izbegnete iznenadne, nepodnošljive bolove u zglobovima i dugoročna oštećenja, pametno je da alkohol svedete na minimum ili ga u potpunosti izbacite iz upotrebe.
Reference i stručna literatura
- FitzGerald JD, Dalbeth N, Mikuls T, et al. 2020 American College of Rheumatology Guideline for the Management of Gout. Arthritis Care & Research. 2020. DOI: 10.1002/acr.24180
- Dalbeth N, Choi HK, Joosten LAB, et al. Gout. Nature Reviews Disease Primers. 2019. DOI: 10.1038/s41572-019-0115-y
- Choi HK, Atkinson K, Karlson EW, et al. Alcohol intake and risk of incident gout in men: a prospective study. The Lancet. 2004. DOI: 10.1016/S0140-6736(04)15600-5
Autorstvo: Giht.rs redakcija – sadržaj zasnovan na stručnim tekstovima i zvaničnim reumatološkim smernicama (EULAR, ACR, PubMed).
Poslednje ažurirano: avgust 2026.









