Kod osoba koje imaju giht, jedan od najvažnijih ciljeva lečenja jeste: snižavanje nivoa mokraćne kiseline i sprečavanje stvaranja kristala urata.

Dva najpoznatija leka koja se koriste za dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline su:

  • alopurinol
  • febuksostat

Oba leka pripadaju široj grupi terapija koje smanjuju stvaranje mokraćne kiseline, ali se razlikuju po načinu delovanja, iskustvu primene i situacijama u kojima se koriste.

Važno je naglasiti: ne postoji univerzalno "bolji" lek za sve osobe sa gihtom.

Izbor zavisi od:

  • zdravstvenog stanja pacijenta,
  • funkcije bubrega,
  • drugih bolesti,
  • odgovora na prethodnu terapiju.

Kako deluju alopurinol i febuksostat?

Oba leka deluju na isti metabolički put. Njihova glavna meta je enzim: Ksantin oksidaza.

Ovaj enzim učestvuje u stvaranju mokraćne kiseline.

Pojednostavljen put sinteze urata:
Purini Hipoksantin Ksantin Mokraćna kiselina Kristali urata

Smanjenjem aktivnosti ovog enzima:

  • smanjuje se stvaranje mokraćne kiseline
  • snižava se nivo urata
  • smanjuje se rizik od novih kristala

Alopurinol – prvi izbor kod mnogih pacijenata

Alopurinol je najduže korišćen lek iz ove grupe i ima višedecenijsko iskustvo primene.

Najčešće se koristi kod:

Prednosti:

  • dugo iskustvo korišćenja
  • dobro proučen profil primene
  • dostupan širokom broju pacijenata

Febuksostat – alternativa za određene pacijente

Febuksostat je noviji lek iz iste terapijske grupe. Njegov mehanizam delovanja je takođe povezan sa inhibicijom ksantin oksidaze.

Može se razmatrati kod osoba:

  • kod kojih alopurinol nije odgovarajući izbor,
  • kod kojih nije postignut cilj terapije,
  • prema proceni lekara.

Tabela poređenja: Febuksostat vs Alopurinol

Karakteristika Alopurinol Febuksostat
Grupa lekova Inhibitor ksantin oksidaze Inhibitor ksantin oksidaze
Cilj Smanjenje stvaranja mokraćne kiseline Smanjenje stvaranja mokraćne kiseline
Iskustvo primene Veoma dugo Kraće u odnosu na alopurinol
Upotreba Često prvi izbor Alternativa kod određenih pacijenata
Praćenje Potrebne kontrole Potrebne kontrole

Da li febuksostat bolje smanjuje mokraćnu kiselinu?

Kod nekih pacijenata febuksostat može efikasno smanjiti nivo mokraćne kiseline. Međutim, izbor leka se ne zasniva samo na tome koliko brzo ili koliko snažno smanjuje laboratorijsku vrednost.

Lekar uzima u obzir:

  • bezbednost,
  • druge bolesti,
  • rizike,
  • prethodni odgovor na terapiju.

Cilj nije samo niži broj na laboratorijskom nalazu, već: dugoročna kontrola gihta uz najbolju korist i najmanji rizik za pacijenta.

Febuksostat i bubrezi

Kod osoba sa smanjenom funkcijom bubrega izbor terapije zahteva posebnu pažnju.

Bubrezi imaju važnu ulogu u:

  • uklanjanju mokraćne kiseline,
  • održavanju ravnoteže urata.

Zato lekar procenjuje:

  • funkciju bubrega,
  • druge lekove koje pacijent koristi,
  • ukupno zdravstveno stanje.

Alopurinol ili febuksostat kod problema sa srcem?

Ovo je važna tema. Kod izbora terapije lekar uzima u obzir i:

  • kardiovaskularni rizik,
  • postojeće bolesti srca i krvnih sudova,
  • druge faktore rizika.

Zbog toga se terapija bira individualno.

Da li se mogu menjati alopurinol i febuksostat?

Promena terapije se može razmatrati kada:

  • ciljne vrednosti nisu postignute,
  • postoje neželjene reakcije,
  • postoje medicinski razlozi.
Napomena:

Lekove ne treba menjati samostalno. Promenu treba napraviti isključivo uz savet lekara.

Da li se uz febuksostat ili alopurinol mogu koristiti suplementi?

Mnogi pacijenti koriste dodatak kao što je prirodna podrška lečenju gihta uz pravilnu ishranu kod gihta i promene životnih navika.

Važno je razumeti razliku:

  • Lekovi: ciljano deluju na stvaranje mokraćne kiseline.
  • Suplementi: mogu pružiti nutritivnu podršku, ne zamenjuju terapiju.

Najčešće greške kod poređenja lekova za giht

  1. "Jači lek je uvek bolji" Nije nužno. Najbolji izbor je onaj koji odgovara konkretnom pacijentu.
  2. "Ako jedan lek ne odgovara, nijedan neće" Postoje različite terapijske opcije.
  3. "Kada mokraćna kiselina padne, terapija više nije potrebna" Odluku o trajanju terapije donosi lekar.

FAQ – Febuksostat ili Alopurinol

Šta je bolje – febuksostat ili alopurinol?

Ne postoji odgovor koji važi za sve. Izbor zavisi od zdravstvenog stanja, rizika i odgovora na terapiju.

Da li febuksostat brže smanjuje mokraćnu kiselinu?

Kod nekih osoba može efikasno smanjiti nivo urata, ali izbor terapije nije zasnovan samo na brzini delovanja.

Da li se alopurinol može zameniti febuksostatom?

Kod određenih pacijenata lekar može promeniti terapiju ako postoji razlog.

Da li se uz ove lekove može uzimati Urikan?

O upotrebi suplemenata uz terapiju treba razgovarati sa lekarom ili farmaceutom.

Zaključak

Alopurinol i febuksostat predstavljaju važne opcije za dugoročnu kontrolu gihta.

Oba leka imaju isti osnovni cilj: smanjenje stvaranja mokraćne kiseline i sprečavanje nastanka kristala urata.

Izbor između njih zavisi od:

  • karakteristika pacijenta,
  • drugih bolesti,
  • tolerancije terapije,
  • procene lekara.

Pravilno izabrana terapija, uz zdrave životne navike, omogućava uspešnu kontrolu gihta i zaštitu zglobova.

Izvori i stručna literatura

  • FitzGerald, J. D., Dalbeth, N., Mikuls, T., Brignardello-Petersen, R., Guyatt, G., Abeles, A. M., ... & Neogi, T. (2020). 2020 American College of Rheumatology guideline for the management of gout. Arthritis Care & Research, 72(6), 744-760. https://doi.org/10.1002/acr.24221
  • Perez-Ruiz, F., Dalbeth, N., & Bardin, T. (2015). Treat-to-target in gout: How low should we go and for how long? Current Rheumatology Reports, 17(5), 31. https://doi.org/10.1007/s11926-015-0505-1
  • Richette, P., Doherty, M., Pascual, E., Barskova, V., Becce, F., Castañeda-Sanabria, J., ... & Bardin, T. (2017). 2016 updated EULAR evidence-based recommendations for the management of gout. Annals of the Rheumatic Diseases, 76(1), 29-42. https://doi.org/10.1136/annrheumdis-2016-209707
  • White, W. B., Saag, K. G., Becker, M. A., Borer, J. S., Gorelick, P. B., Whelton, A., ... & Nissen, S. E. (2018). Cardiovascular safety of febuxostat or allopurinol in patients with gout. New England Journal of Medicine, 378(13), 1200-1210. https://doi.org/10.1056/NEJMoa1710895