Ko dobija giht i zašto?
Rizik kod muškaraca, žena i mlađih osoba — godine, pol, genetika i navike koje odlučuju ko će razviti bolest.
Giht može dobiti svako ko ima poremećaj metabolizma mokraćne kiseline — ali određene grupe ljudi nose značajno veći rizik od drugih. Evo tačno koje.
Najčešće se javlja kod muškaraca srednje i starije životne dobi, žena nakon menopauze, osoba sa porodičnom sklonošću ka gihtu, ljudi sa povišenom mokraćnom kiselinom i osoba sa gojaznošću, hipertenzijom, dijabetesom ili bolestima bubrega.
Iako se giht tradicionalno smatra „bolešću starijih muškaraca", savremena istraživanja pokazuju da se može javiti i kod mlađih osoba, posebno kada postoje genetski i metabolički faktori rizika.
Da li muškarci češće dobijaju giht?
Muškarci imaju značajno veći rizik za razvoj gihta nego žene, naročito pre 50. godine života.
Razlozi uključuju prirodno više nivoe mokraćne kiseline, hormonske razlike, razlike u metabolizmu i češću izloženost određenim faktorima rizika.
Kod muškaraca prvi napad gihta često se javlja između 40. i 60. godine života. Međutim, kod osoba sa jakom genetskom predispozicijom ili određenim bolestima može se javiti i ranije.
Zašto žene ređe dobijaju giht?
Žene pre menopauze imaju manji rizik za razvoj gihta. Glavni razlog je zaštitna uloga estrogena — on može povećati izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega i doprineti nižem nivou urata u krvi.
Nakon menopauze, kada nivo estrogena opada, rizik kod žena postepeno raste. Zato se giht kod žena češće javlja posle 60. godine, nakon menopauze, uz prisustvo drugih faktora rizika.
Da li mladi ljudi mogu dobiti giht?
Iako je ređe, giht kod mlađih osoba može biti povezan sa jakom genetskom predispozicijom, naslednim poremećajima metabolizma mokraćne kiseline, gojaznošću, metaboličkim sindromom, bolestima bubrega ili određenim lekovima.
Posebno treba obratiti pažnju kod osoba koje imaju veoma visoku mokraćnu kiselinu, porodičnu istoriju gihta ili ponavljane bolove i otoke zglobova.
U kojim godinama se najčešće javlja giht?
Giht se najčešće razvija u odraslom dobu. Tipičan period pojave izgleda ovako:
| Uzrasna grupa | Nivo rizika |
|---|---|
| Ispod 30 godina | Ređe, uglavnom uz posebne faktore |
| 30–40 godina | Moguć kod predisponiranih osoba |
| 40–60 godina | Veoma čest period prvog napada kod muškaraca |
| Nakon menopauze | Povećan rizik kod žena |
| Starija populacija | Veći rizik zbog bolesti i lekova |
Koji ljudi imaju najveći rizik za giht?
Povišena mokraćna kiselina
Hiperurikemija je najvažniji biološki faktor rizika. Što je nivo duže povišen, veća je verovatnoća stvaranja kristala urata.
Porodična istorija gihta
Ako bliski članovi porodice imaju giht, rizik raste. Genetika utiče na stvaranje mokraćne kiseline, rad bubrega i transport urata.
Višak telesne težine
Gojaznost doprinosi povećanoj proizvodnji mokraćne kiseline, insulinskoj rezistenciji, inflamaciji i slabijem izlučivanju urata.
Metabolički sindrom
Povišen pritisak, povišen šećer, gojaznost oko stomaka i poremećene masnoće u krvi često idu ruku pod ruku sa gihtom.
Bolesti bubrega
Smanjena funkcija bubrega dovodi do zadržavanja mokraćne kiseline u organizmu i povećanja nivoa urata.
Određeni lekovi
Neki diuretici i male doze aspirina mogu povećati mokraćnu kiselinu. Lekove nikad ne treba prekidati bez dogovora sa lekarom.
Životne navike
Prekomeran unos alkohola (posebno piva i žestokih pića), nedovoljna hidratacija i neuravnotežena ishrana bogata crvenim mesom, iznutricama i zaslađenim pićima povećavaju rizik.
Urikan — dodatak ishrani za normalan nivo mokraćne kiseline
Kombinuje prirodne biljne ekstrakte sa dokazanim dejstvom na zdravlje zglobova.
Da li samo ljudi koji loše jedu dobijaju giht?
Ne. Giht nije posledica samo „grešaka u ishrani". Osoba može imati veoma urednu ishranu, a ipak razviti giht zbog genetike, bubrega ili metabolizma. I obrnuto — osoba koja povremeno jede namirnice bogate purinima ne mora nužno razviti bolest.
Može li se predvideti ko će dobiti giht?
Ne postoji jednostavan test koji sa sigurnošću može predvideti razvoj bolesti. Ali rizik je znatno veći ako postoji kombinacija sledećih faktora:
Kombinacija koja podiže rizik
- Povišena mokraćna kiselina
- Porodična istorija gihta
- Gojaznost
- Hipertenzija
- Bolest bubrega
- Redovan unos alkohola
- Metabolički poremećaji
Kako smanjiti rizik od gihta?
Iako se genetika ne može promeniti, mnogi faktori rizika mogu se kontrolisati. Najvažnije mere su održavanje zdrave telesne težine, pravilna ishrana bogata povrćem, umerenim količinama voća i mlečnim proizvodima sa manje masti, dovoljan unos vode, ograničenje alkohola — posebno piva i žestokih pića — te kontrola hroničnih bolesti poput hipertenzije, dijabetesa i bolesti bubrega.
Napravite prvi korak sa Urikanom
Uz zdrave navike ishrane i kretanja, Urikan može biti koristan svakodnevni dodatak za osobe koje žele da prirodno podrže normalan nivo mokraćne kiseline i osećaj lakoće u zglobovima.
Pogledaj Urikan na sajtuNajčešća pitanja
Ko najčešće dobija giht?
Najčešće muškarci srednjih i starijih godina, ali bolest može pogoditi i žene nakon menopauze i mlađe osobe sa faktorima rizika.
Da li žene mogu dobiti giht?
Da. Rizik se povećava nakon menopauze zbog pada nivoa estrogena.
Da li mladi mogu imati giht?
Mogu, naročito ako postoji genetika, gojaznost, bolest bubrega ili poremećaj metabolizma.
Da li giht imaju samo bogati ljudi koji jedu meso?
Ne. To je zastareo mit. Giht je metabolička bolest na koju utiču genetika i brojni drugi faktori.
Zaključak
Giht se može javiti kod različitih grupa ljudi, ali najveći rizik imaju muškarci srednjih godina, žene nakon menopauze i osobe sa genetskom predispozicijom ili metaboličkim poremećajima.
Razumevanje faktora rizika omogućava pravovremenu prevenciju i smanjuje mogućnost razvoja bolnih napada i komplikacija.
Stručni izvori i reference
- Dalbeth N, Gosling AL, Gaffo A, Abhishek A. Gout. The Lancet. 2021;397(10287):1843–1855.
- FitzGerald JD, Dalbeth N, Mikuls T, et al. 2020 American College of Rheumatology Guideline for the Management of Gout. Arthritis Care & Research. 2020;72(6):744–760.
- Richette P, Doherty M, Pascual E, et al. 2016 updated EULAR evidence-based recommendations for the management of gout. Annals of the Rheumatic Diseases. 2017;76(1):29–42.
- Kuo CF, Grainge MJ, Mallen C, Zhang W, Doherty M. Rising burden of gout in the UK but continuing suboptimal management. Annals of the Rheumatic Diseases. 2015;74:661–667.
- Roddy E, Doherty M. Epidemiology of gout. Arthritis Research & Therapy. 2010;12:223.
- Merriman TR, Dalbeth N. The genetic basis of hyperuricaemia and gout. Rheumatology. 2011;50(11):2050–2055.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje konsultaciju sa lekarom. Za dijagnozu i terapiju gihta obratite se svom izabranom lekaru ili reumatologu.